VRSAR | ORSERA

Drvo koje poklanja duboku sjenu je Košćela, istarska Ladonja, ime za agoru, mjesto gdje su se ljudi okupljali na razgovor, gde se većalo, sudilo, gde se ugovarao brak ili sklapao posao, gdje ponekad nije bilo mjesta za sve koji su željeli njezin hlad. Moglo se i sakriti pod Ladonjom.

Tko god je sjedio pod Ladonjom u Vrsaru, teško ga je bilo odvući na drugo mjesto. Uz nju je crkva sv. Antuna Padovanskog, po kojoj je ovaj najstariji vidikovac u Vrsaru dobio ime, iza nje su Mala gradska vrata, pokraj kojih Casanova sjedi na klupi i gleda vrsarsko pristanište gde se prvi put iskrcao dolazeći u Vrsar.

U znak zahvalnosti, Vrsar je jedan od svojih vidikovaca nazvao po Casanovi, koji je grad spomenuo u svom djelu "Historie de ma vie". Na vidikovcu se nalazi klupa od istarskog kamena na kojoj "sjede" dvije stilizirane figure. Pogled ide prema vrsarskoj marini i otoku sv. Jurja, najvećem u vrsarskom arhipelagu. Istine radi, Casanova je boravio i u Balama, gdje jedna ulica nosi njegovo ime, i gdje se navodno spetljao s tadašnjom vlasnicom palače Soardo-Bembo.

Priča o dugoj ljubavi Bepa i Tonine, u čijem mramornom krilu možete sjediti i doživjeti vrsarski raj, uvjeivši se da ga i obični smrtnici mogu okusiti.

Na ovom vidikovcu održava se Festival mora i gitare i pjevaju se vrsarske serenade.

Nalazi se iza župne crkve i pogled se pruža ka Valkaneli i napuštenom kamenolomu Montraker. Prolazeći pored kamene skulpture Amora, stepenicama se može spustiti do vidikovca Montraker na brežuljku kamenoloma.

Vrsar ima ukupno 8 vidikovaca.

Dva se nalaze u šumi Kontija i gledaju na Limski zaljev, a najviši je na zvoniku pored crkve Sv. Martina sa kog se vide svih 18 otoka i otočića vrsarskog arhipelaga.

Crkva sv. Foške je izgrađena u prvoj polovici 17. stoljeća. Crkva ima renesansnu fasadu kojoj su kasnije dodani i elementi baroka.

Na pročelju, iznad portala, nalazi se okrugli prozor, a na vrhu preslica za dva zvona. U preslici su se nekada nalazila dva zvona, jedno iz 1680. godine, a drugo iz 18. stoljeća. Mlađe zvono je skinuto za vrijeme Prvog svjetskog rata, iskorišteno u svrhu rata, te je zamijenjeno novim zvonom 1922. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata oba zvona su skinuta, ali nisu uništena. Danas se nalaze, u originalnom stanju, u zvoniku župne crkve sv. Martina.

U unutrašnjosti crkve se nalazi pod popločan kamenim škriljama na kojem se primjećuju i grobnice s latinskim tekstom.

Nekoliko metara od crkve sv. Foške nalaze se Istočna ili Glavna gradska vrata iz 13. stoljeća.

Vrata su ukrašena jednostavnim polukružnim romaničkim lukom.

S unutrašnje strane se nalaze kameni i željezni prsteni za koje su bila pričvršćena drvena krila.

Prvi kaštel je vjerojatno izgrađen u 9. stoljeću. Još se sa sigurnošću ne zna je li građen od drveta ili kamena.

U 12. stoljeću se spominje kao Castrum Ursariae.

U 13. stoljeću, za vrijeme biskupa Otona, kaštel je rekonstruiran kamenom.

U 17. stoljeću ga je obnovio biskup Adelasio, ali je zadržana struktura iz 13. stoljeća. Kaštel je imao središnju trokatnu palaču s dvorištem i bunarom, te kruništem na vrhu, okruženu zidinama s četiri kule na kutovima.

Kaštel u 19. stoljeću dolazi u vlasništvo patricijske obitelji Vergottini i dobiva današnji izgled.

Posljednji put je obnovljen 2001. godine.

Župna crkva sv. Martina je trobrodna, a izgrađena od kamena iz obližnjeg kamenoloma. Temelji su položeni 1804. godine. Gradila se tijekom francuske vladavine u Istri od 1805. do 1813. godine. Potom je gradnja bila obustavljena sve do 1927. godine kada je nastavljena sve do završetka crkve 1935. godine.
Glavni oltar je drveni, a donesen je 2008. godine iz župne crkve sv. Eufemije iz Rovinja. Na oltaru je novi drveni kip svetoga Martina.

Zvonik i izložena crkvena zvona
Uz crkvu se nalazi samostojeći zvonik, visok četrdeset metara, izgrađen 1991. godine. U zvoniku je izloženo šest crkvenih zvona koja više nisu u upotrebi, uključujući dva zvona iz crkve Sv. Foške.

Na samom izlazu iz marine (marina je u Vrsaru otvorena 2001. godine), s lijeve strane, nalazi se trobrodna romanička crkva sv. Marije od Mora, koja svojom monumentalnošću (24,5 x 12,5 m) podsjeća na starokršćanske crkve.

Crkva sv. Marije od Mora izgrađena je na ostacima ranije rimske građevine (vjerojatno rustikalne vile ili seoskog dvorca s gospodarskim zgradama) u 8. stoljeću, a današnji izgled tri upisane apside, romaničkim arkadama i monolitnim stupovima dobila je u 12. stoljeću. Unutarnji zidovi bili su ukrašeni freskama, ali danas su jedva vidljive. Freske su oslikane u dva navrata, prvi put u 9. ili 10. stoljeću, a drugi put u 16. stoljeću. Crkva je nekoliko puta restaurirana, posljednji put 1969. godine. Oko nje se nekada nalazilo groblje čiji su ostaci danas vidljivi samo uz sjeverni zid crkvenog dvorišta. Uz crkvu nalaze se ostaci starog samostana karmelićana (nazvanog po brdu Karmel u Palestini) koji su u njemu bili do 14. stoljeća. U 17. stoljeću doseljavaju se franjevci, koji ga ubrzo napuštaju zbog spora s porečkim biskupom oko vlasništva nad samostanskim imanjima. Danas je od samostana sačuvano samo pročelje. U blizini crkve nalaze se ostaci ranije spomenute starokršćanske crkve, koji su prekriveni zemljom, nisu vidljivi.

Renesansna Crkva Sv. Antuna Padovanskog je jednobrodna građevina s trijemom i preslicom, a izgrađena je 1656. godine. Temeljito je obnovljena 2010. godine. U crkvi se nalazi barokni drveni oltar.

Pored crkve sv. Antuna Padovanskog nalaze se Mala gradska vrata s kraja 12. ili početka 13. stoljeća.

Vrata još uvijek imaju stare drvene vratnice koje su među najstarijima u Istri.

• Prva turistička sezona počela je u Vrsaru 1. lipnja 1957. godine.

• Prvi komercijalni naturistički objekat u Evropi, nakon Drugog svjetskog rata nastaje na otoku Koversada 1961. godine.

• Iz Vrsara su Talijani odvozili kamen da grade Venecijanske palače, crkve i mostove, a hrast koji je rastao na području doline rijeke Mirne korišten je za gradnju same Venecije.

• U zidu malih gradskih vrata, iznad samog ulaza u stari grad nalazi se kugla ispaljena iz jednog od Napoleonovih topova.

• Vrsar jedini na cijelom svijetu ima spomenik podignut Casanovi.

• Kamene skulpture na rivi u Vrsaru služe kao bitve za vezivanje brodica.

Ako tražite tradicionalni recept u Vrsaru to su amareti. Oni se ne rade od badema već od lešnjaka, jaja i šećera. Donedavno su na području Vrsara prostirale mnogobrojne plantaže lješnjaka, za razliku od  poznatijih italijanskih amareta, čiji je glavni sastojak badem. Riječ je o sorti istarski duguljasti koji se, prema riječima starijih ljudi, koristio jer se lakše čistio od okruglog. Jednostavnim receptom niko nije impresioniran ali kada budu gotovi teško ih je prestati jesti. U Vrsaru postoji jedan izazov koji nitko ne prolazi, a to je da pojedeš samo jedan vrsaranski amaret.
Od tradicionalnih slatkih delicija u Istri su još poznati cukerančići i hroštule.

Dani amareta, boutique događanje posvećeno ovom tradicionalnom kolačiću, čuvaru lokalne priče i okusa, održavaju se u Vrsaru u rujnu mjesecu svake godine. Manifestacija spaja gastronomiju, tradiciju i kreativnost, čuvajući priču o vrsarskim amaretima i prenoseći je novim generacijama – od prikaza tradicionalne izrade do suvremenih interpretacija.

Ako ste u mogućnosti, prvo biste trebali vidjeti istarske gradove s mora.

Poreč možete i poslušati "La mula de Parenzo" dok obilazite Eufrazijevu baziliku, Stari grad, Trg Marafor, i dok u Romaničkoj kući tragate za ostacima grada koji su Rimljani osnovali u 1. stoljeću prije Krista. Dekorativna fontana na Trgu Marafor nastala je 1909. godine. Prikazuje dječaka koji se igra s dvije ribe iz čijih usta šiklja voda, tada se prvi put koristi voda u dekorativne svrhe u javnom prostoru Poreča.
Za sjaj antičkog Poreča pobrinuo se viceadmiral ravenske flote iz II stoljeća, Titus Abudius Verus, koji je živio u gradu u kome je obnovio mnoge hramove i izgradio luku s pristaništem. Eufrazijeva bazilika upisana je u popis svjetske baštine UNESCO-a.
Interesantno je da je Kaštel u Vrsaru bio ljetna rezidencija porečkih biskupa. Vrsarska grofovija bila je najveće, najznačajnije i najizdašnije imanje porečkog biskupa. Dosta godina kasnije, 1961., Edo Murtić, slikar iz Vrsara, osnovao je Porečko anale, skupnu izložbu likovnih umjetnika.

S prozora Casa Bonazza vidi se zvonik visok više od 60 m.

13. srpnja 800. godine more je donijelo sarkofag iz tadašnjeg Konstantinopolja. Na obalu ga nisu izvukli jaki muškarci, već mršavi, nejaki dječak sa svoje dvije krave. U sarkofagu se nalazilo tijelo Sv. Eufemije. Stanovnici grada proglasili su je svojom zaštitnicom, brežuljku dali ime po njoj i sagradili crkvu. 
Na njenom vrhu je vjetrokaz u obliku Sv. Eufemije koji se okreće i pleše s vjetrovima ujedno čuvajući stanovnike Rovinja.

Vile su Istrom plesale i lutale noću kako ih drugi stanovnici ne bi vidјeli. Ukoliko bi ih neko i vidio nisu mu nagoveštavale loše događaje već su ga samo srećom darivale. Bile su i vješte graditeljice te su pod okriljem noći sagradile Arenu u Puli. Kamen su donosile sa Učke i sve u krug plešući u krug su ga i slagale. Sa zvukom prvog pijetla vile su nestale, a građevina je ostala nedovršena, a kamen ostao rasut po cesti kojom su hodale... Druga legenda kaže da je Arena sagrađena u čast najljepše žene toga vremena, Antonije Cenide koja je bila ljubavnica cara Vespazijana. Arena prkosi vremenu i traje. Tu je i Avgustov hram i forum, Zlatna ili Herkulova vrata koja su najstariji spomenik u Puli, 1. stoljeće prije Krista. Treba vidjeti i podzemne tunele, Zerostrasse. Pula ima i svjetskog šampiona u boksu Matu Parlova. U nekadašnjoj državi vrijedilo je pravilo da postoje samo dvije osobe kojima se ne treba zamijerati, Tito i Mate Parlov.
Najveći je grad u Istri i domaćin je filmskog festivala osnovanog 1954. godine kao Revija domaćeg filma. James Joyce, slavni pisac predavao je engleski jezik u Puli.

Na Brijunima ćete pronaći sve o pokretu nesvrstanih, nastalom upravo u Istri. Vlak će vas voziti po safari parku, družit ćete se s Kokijem, papagajem Titovim ljubimscem, i vidjeti tragove života još iz kamenog doba. Nekada se europska aristokracija zabavljala igrajući golf na terenu koji je 1922. bio najveći u Europi. Na Brijunima su odmarali Richard Strauss, Gustav Klimt, Thomas Mann, Richard Burton, Sophia Loren, pa možete i vi... Brijuni su dom i najstarije masline na Mediteranu, koja je stara više od 1600 godina. Vidjet ćete Arheološki muzej, crkvu sv. Germana, Titov Cadillac iz 1953. godine.

Grad koji teče i najveća hrvatska luka, imao je izravnu liniju s New Yorkom još 1903. godine. Dinamična i energična, potiče svoje stanovnike na aktivnost, Rijeka nikada ne staje, uvijek napreduje i razvija se. Okružena je tekućim bogatstvom, kroz nju protiče Riječina, kao i dvadesetak drugih, danas natkrivenih, potoka. Neiscrpan izvor pitke vode uz more oduvijek je privlačio ljude "na rijeku", po čemu je grad i dobio ime. Riječke potoke zaposjele su tvornice šećera, konopa, papira, cigareta i najpoznatija među njima - tvornica torpeda, prva takve vrste u svijetu. Rijeka ima Gradsko kazalište lutaka, dječji festival Tobogan s predstavama i radionicama, a među prvima je stekla naziv "grada prijatelja djece". U Rijeci se održava međunarodni festival svjetske glazbe i gastronomije Porto Etno. Astronomski centar prvi je i jedini u Hrvatskoj koji objedinjuje zvjezdarnicu i digitalni planetarij. Poseban riječki dragulj je brod Galeb, poznatiji kao Titova ploveća rezidencija, na kojem je osnovan Pokret nesvrstanih. Pored četiri godišnja doba u Rijeci postoji i peto, doba karnevala. Karnevalska povorka jedna je od najvećih u Europi, a Halubajski zvončari uvršteni su na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Početkom 20. stoljeća u Rijeci je otvoreno jedno od prvih groblja za kućne ljubimce u Europi. U zgradi Riječkog kazališta iz 1765. godine, osim predstava, možete uživati ​​i u stropu koji su oslikali Gustav i Ernst Klimt. Husar, jedan od prvih disko klubova u ovom dijelu Europe, otvoren je u Rijeci 1957. godine.
Zaštitnik grada je sv. Vid.

• Novigrad       21km
• Kopar            65km
• Trst                80km
• Ljubljana       160km
• Venecija        260km
• Zagreb          290km
• Milano           490km
• Vienna           540km
• Munich          600km
• Budapest      600km
• Beograd        640km
• Bratislava      650km
• Prague           800km
• Frakfurt         950km
• Amsterdam   1400km